Telašćica je Parkom prirode proglašena 1988. godine izdvajanjem sjeverozapadnog dijela Nacionalnog parka Kornati (Zakon o izmjenama Zakona o Nacionalnom parku „Kornati“, NN 14/88), odnosno proglašenjem Parka prirode „Telašćica“ (Ukaz o proglašenju Zakona o proglašenju Parka prirode „Telašćica“, NN 14/88). Od 1980. godine današnji prostor Parka prirode Telašćica bio je u sastavu NP Kornati (Zakon o Nacionalnom parku „Kornati“, NN 31/80) koji je obuhvaćao Donje Kornate (Kornatski i Piškerski otočni niz) i jugoistočni dio Dugog Otoka sa zaljevom. Status zaštićenog područja Telašćica je dobila zahvaljujući vrijednom biljnom i životinjskom svijetu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, raznovrsnim zajednicama morskog dna te zanimljivom arheološkom naslijeđu, a posebno u zonama temeljnih fenomena Parka: uvale Telašćica, strmaca Dugog otoka i jezera Mir. Svrha zaštite ovog prostora je očuvanje prirodnog i kulturnog krajobraza tj. antropogeno uvjetovanih ekosustava i njihove bioraznolikosti te kulturne baštine područja kao i očuvanje vrijednosti i atraktivnosti ovog prostora za daljnja istraživanja, znanstvenu i edukacijsku funkciju.

Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima. U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga, a način njihova obavljanja utvrđuje se uvjetima zaštite prirode.

Prostorni plan područja posebnih obilježja je plan koji definira organizaciju, način korištenja, uređenja i zaštite prostora unutar Parka prirode. Donosi ga Hrvatski Sabor. Plan se izrađuje uz poštivanje smjernica Strategije prostornog uređenja te uvažavanjem prirodnih, krajobraznih i kulturno-povijesnih vrijednosti te uvjeta zaštite okoliša i prirode. Prostorni plan područja posebnih obilježja ima širi obuhvat od plana upravljanja, on osim upravljanja prirodnim resursima definira i okvire za razvoj javne i druge infrastrukture, uvjete gradnje za zahvate u prostoru za područja za koja se ne donosi detaljniji prostorni plan te obvezu i obuhvat izrade te smjernice i pokazatelje za elemente detaljnijih prostornih planova užih cjelina.

Plan upravljanja određuje razvojne smjernice, način izvođenja zaštite, korištenja i upravljanja zaštićenim područjem te pobliže smjernice za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti zaštićenog područja uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva. Obvezu izrade plana upravljanja propisuje Zakon o zaštiti prirode, koji propisuje da Plan upravljanja donosi Upravno vijeće Javne ustanove, uz suglasnost nadležnog Ministarstva i prethodno stručno mišljenje Državnog zavoda za zaštitu prirode (danas HAOP), za razdoblje od 10 godina. Tijekom izrade plana upravljanja osigurava se sudjelovanje javnosti. Plan upravljanja provodi se kroz godišnje programe zaštite, očuvanja, korištenja i promicanja zaštićenog područja.