Najveći broj kopnenih kralješnjaka čine ptice i do sada ih je zabilježeno 115 vrsta. Na različitim staništima nalaze dobre uvjete za gniježđenje i povremeno prebivalište. Okomite, strme morske hridine idealno su mjesto za formiranje kolonija svih triju vrsta čiopa koje žive u Hrvatskoj. Smeđa čiopa (Apuspallidus) dominantna je vrsta koja se gnijezdi u pukotinama strmih stijena ponekad u većim kolonijama uz crne čiope (Apusapus), dok se bijela čiopa (Tachymarptismelba) gnijezdi pojedinačno. Zbog zapuštanja poljoprivrednih površina i intenzivnijeg korištenja pesticida, količina hrane za čiope i kukce se smanjila što je dovelo do smanjenja broja ovih ptica.

Među faunom ptica izuzetno zanimljive su grabljivice kojih je u Parku zabilježeno 15 vrsta, a barem pet vrsta su gnjezdarice. Na strmcima s vanjske strane otoka gnijezdi se sivi sokol (Falcoperegrinus), ugrožena i sve rjeđa vrsta. Osim njega, ovdje se mogu susresti tamni eleonorin sokol (Falcoeleonorae) koji je na ovom području zabilježen kao skitalica, a gnjezdarica je južnih pučinskih otoka, zatim krški sokol (Falcobiarmicus) i mali sokol (Falcocolumbarius)te gnjezdarice: vjetruša (Falcotinnunculus), zmijar (Circaetusgallicus), kobac (Accipiternisus) i škanjac (Buteobuteo).

Morski vranac (Phalacrocoraxaristotelis) gnijezdi se na nadsvođenim niskim policama i u nišama uz more na krunama strmca s pučinske strane Parka. Čest je i gavran (Corvuscorax) koji za gniježđenje često bira litice stijena, a hrani se na otvorenim staništima. Galeb klaukavac (Laruscachinnans) je vjerojatno najupadljivija vrsta ptice. Stanarica je i gnijezdi se u manjim kolonijama duž obala Parka. U kamenjaru se može sresti ušara (Bubo bubo), sve ugroženija europska sova, a od pjevica primorska bjeloguza (Oenanthehispanica), jarebica kamenjarka (Alectorisgraeca) i kamenjar (Monticolasaxatilis). Najčešće gnjezdarice gariga i makije su crnoglava i bjelobrka grmuša (Sylviamelanocephalai S. cantillans). U vrijeme proljetne i jesenske seobe preko područja Parka prelijeće veliki broj europskih selica, a od zimovalica se susreću razne vrste pataka.

Postojanje vodozemaca uvjetovano je u prvom redu vodom, a budući da je ovo područje relativno suho, samo dvije vrste koje dobro podnose suhe uvjete obitavaju u Parku: gatalinka (Hylaarborea) i zelena krastača (Bufoviridis). Gatalinka se u velikom broju nalazi u lokvama koje su većinom periodične, tako da je ova vrsta koja je usko vezana za vodu trebala dijelom promijeniti način života. Potrebno je provesti istraživanja o životnom ciklusu vrste u ovako ekstremnim uvjetima. Također se posebna pažnja treba posvetiti očuvanju lokvi kao posebne vrste staništa.

Fauna gmazova je brojnija i čini ju 13 vrsta: 3 vrste kornjača, 4 vrste guštera i 6 vrsta zmija. Od izrazito ugroženih vrsta javlja se morska kornjača glavata želva (Carettacaretta). Po kućama se često može vidjeti macaklin ili tarentula (Hemidactylusturcicus) koji je izrazito noćna životinja. Ipak se najčešće mogu susresti gušterice – primorska i krška (Podarcismelisellensisi Podarcissicula). Krška gušterica najčešća je vrsta guštera, a nalazi se većinom u kamenjaru obraslom niskim raslinjem te po suhozidima. Beznogi gušter blavor (Ophisaurusapodus) također je čest. Nalazi se posvuda u Parku, a nešto je češći u poljima u kojima ima lokvi i bunara.

Od zmija na cijelom Dugom otoku do sada je nađeno svega šest vrsta: crvenkrpica (Elaphesitula), crnokrpica (Telescopusfalax), šara poljarica (Colubergemonensis), zmajur (Malpolonmonspessulanus) i bjelouška (Natrixnatrix). Ni jedna od njih nije otrovna za čovjeka. Za pretpostaviti je da je u Parku mogućnost nalaza i četveroprugog kravosasa (Elaphequadrolineata), budući da je u nekoliko navrata zabilježen na sjevernoj strani Dugog otoka. Biološki najzanimljiviji nalaz gmazova s Dugog otoka je slijepa zmija Typhlopsvermicularis. Ovo je izuzetno rijetka podzemna vrsta i na području Hrvatske zabilježena je samo jednom i to 1977. g. u blizini mjesta Sali.

Beskralješnjaci u PP Telašćica, njenog kopnenog dijela, tek se počinju istraživati. U dosadašnjim istraživanjima zabilježeno je 339 vrsta beskralješnjaka: 58 vrsta leptira (dnevnih i noćnih), a vretenaca 16. Od ostalih beskralješnjaka utvrđeno je 65 vrsta kopnenih mekušaca, 39 vrsta kornjaša, 20 vrsta jednakokrilaca ( Homoptera ), 65 vrsta raznokrilaca ili stjenica (Heteroptera), 16 vrsta stonoga (Myriapoda), 53 vrste paukova ( Aranea ), jedna vrsta lažipauka ( Opiliones ) te 2 vrste štipavaca ( Scorpiones ) i 4 vrste lažištipavaca ( Pseudoscorpiones ).

Od kopnenih beskralješnjaka najčešće se ljeti mogu čuti cvrčci koji nastanjuju borove i po cijeli dan s njih cvrče. Međutim u rano ljeto i proljeće primijetiti ćemo brojne leptire od kojih je najčešći žuto obojeni kleopatrin žučak ( Gonepteryx cleopatra ).