S obzirom na način postanka te prema potrebi zaštite, staništa u Parku možemo podijeliti na: prirodna, poluprirodna (antropogeno uvjetovana) i umjetna staništa. Prema nacionalnoj klasifikaciji staništa u Parku prirode Telašćica nalazimo 12 tipova kopnenih staništa.

Prirodna staništa na području PP Telašćica su: šumska staništa, morska obala i more.

Poluprirodna staništa nastala pod utjecajem ljudskih aktivnosti, poput krčenja šuma i sl. su poluprirodni travnjaci i šikare, a za njihovo očuvanje nužna je primjena mjera aktivnog upravljanja, poput ispaše ili uklanjanja obraštajne vegetacije. Većina travnjačkih staništa PP Telašćica nastala je stočarstvom koje se stoljećima odvijalo na području Parka. Novo stanište uvjetovalo je naseljavanje novih vrsta biljaka, životinja i gljiva. Upravo su zbog toga travnjaci danas ključni za očuvanje ukupne biološke i krajobrazne raznolikosti u Parku. Uslijed pada intenziteta i napuštanja stočarstva u drugoj polovici 20. stoljeća, svi tipovi travnjaka su prepušteni prirodnoj sukcesiji tj. zarastanju šumskim drvenastim vrstama. Tim procesom ugrožene su sve vrste biljaka, životinja i gljiva vezane uz travnjake.

Na području Parka prirode Telašćica nalazi se nekoliko lokvi koje su u svrhu poljoprivrede i stočarstva napravili i održavali ljudi. Kao i u slučaju travnjaka, prestankom stočarenja i lokve su izložene procesu zatrpavanja, sukcesije te isušivanja. Time su ugrožene i vrste vezane za ta vlažna staništa. S obzirom na malu količinu površinske vode prisutnu na području Parka, lokve predstavljaju važne lokalitete i za ukupnu faunu ovog područja.

Umjetna staništa odnose se na kultivirane ne-šumske površine i to uglavnom na vrtove (u poljima) i maslinike, također vrlo bitne za očuvanje prepoznatljivosti kulturnog krajobraza Parka. Zbog napuštanja obrade zemlje i polja su prepuštena zarastanju.