Priče o kozlacima
Kozlaci su u narodu poznati još i pod imenom Prvanji ljudi. Nosili su crvene kapice. Vrlo česti opisi su gdje su kozlaci viđeni kako beru drva u šumi, da zavijaju kao vuci. Živili su u šumi u velikoj jami na kojoj je bila velika kamena ploča, a na ploči stablo crnike. Izlazili su noću, spuštali se u sela i krali. Tako ima priča da se narod potužio kako im je nestalo ˝dukatov i bogastva˝ i da su sigurno kozlaci sve odnijeli u svoju jamu. Jedan od kozlaka zvao se Tolalija. Postoji niz priča o zgodama s Tolalijom i kako su pojedini nadmudrili Tolaliju te jedva spasili živu glavu.

Priče o zlu, o vragu
Vrag ili njegovo utjelovenje ogleda se u pričama najčešće u obliku zgodnog i naočitog mladića, koji svojim pogledom i stasom opčinjava žene. Ponekad se javlja i u obliku žene, opet zavodnice ali vražje. Ljudi koje bi vrag opsjednuo bi se ponašali, divlje, bezobrazno, govorili bi ali ne iz usta već stomaka, čudne i nerazgovjetne riječi, pogled bi im bio oštar, luđački i ukočen. Tad bi se zvao svećenik da istjera vraga, kuće bi se temeljito oprale i sva odjeća zapalila.

Vjerovanja
U narodu postoji da onaj tko za života napravi nekom neku krivicu, pokušava da istu iskupi poslije smrti, pa se vraća na mjesto gdje ju je učinio i muči se s onim čime bi mogao da ju popravi. Takvi ljudi ne idu ni u raj ni u čistilište, već obitavaju u paklu dok god se ne iskupe za krivicu.

(Izvor: Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu & Odjel za etnologiju HAZU u Zagrebu & digitalna arhiva rukopisa JU˝PP Telašćica˝)