O Peteročićima se zna iz usmenih predaja tzv.kazivačica koje su imale vještinu pamćenja i naočit stil govora tj.ekspresiju. Priču o Peteročićima prenijela je Šanta Mihić, rođena Jagić, rođ.1877g. u Salima. Bila je pastirica te je veći dio života provela na ispaši u Telašćici.

˝Peteročići su bili mali ljudi svaki sa 5 rogov na glavi. Bili su dobri i nikom zla nisu činili. Govoru i da su bili čudo vridni, uvik su čagoder činili. Stali su u Krnjencu na Koženjaku. Još i sad je viti di su stali.Na Krnjencu su u mocirami kako niki koriduri. Ki su bili tamo govoru, da čovik čačeći more pasati nutra i da bi stalo pe’ šest ljudi. Na Koženjaku, sa zburnjeg vrha je jedna peć pod stenun, di bi se čobane skrili i grijali kada bi daždilo. Nutra je jedan koridur. Provali su kršćane vanj se vavirati i pušćati za sobun pasm o preje za da se ne zgubu. Hodili bi dokle bi in se svića ugasila, a onda bi se vrnuli. Nutra da su opeta koridurići i ‘ko pogodiš pravi moga si okolo opeta dojti u peć kroz drugu bužu. E, tako da su toteka stali Peteročići. Na Citorij, vrhu Stivanjeg polja, da je bila crikva Peteročićima. Još i sada moru se viti na Citoriju nike mirine. Odatle gre doli prema moru jedna putačina, pa unda na jugo od Magrovice sve uza more na jugo, na jugo spod Brčastaca u unda gre prema Krnjencu. S otin putun da su hodili Peteročići u crikvu. Putačina je još i danas. Viti je je di bolje di gore, ali niko š njun ne gre, a malo je ki i hodi. Je li tako, ni li, ja ne znan. Tako sam užala čuti˝ ( Izvor: Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb; zbirka Goroslav Oštrić: ˝Hrvatske narodne priče s Dugog otoka i okolice˝, 1958, signatura IEF 325)

S obzirom na arheološke potvrde da je crkva sv.Viktora ranokršćanska zanimljiva je ova priča još više tim što jedna legenda kaže da je i na Koženjaku zakopano grčko blago. Na Koženjaku se mogu pronaći fragmenti bizantske keramike te ovakve legende samo doprinose da u predajama uvijek postoji dio istine povezane sa stvarnim povijesnim događajima. Također pod vrhom Koženjaka se nalazi mala spilja, potkapina koju treba arheološki istražiti, jer sam Koženjak je prema dosadašnjim istraživanjima prapovijesni lokalitet s kontinuitetom u srednji vijek. Crkva na Citoriju se povezuje i sa misionarima, pustinjacima koji su s Istoka dolazili širiti kršćansku vjeru, pa tako se jedna spilja podno Citorija zove Remetina peć, a na grč.jeziku eremit znači-pustinjak.