Prvi spomen Dugog otoka iz god. 950.

Najstariji dokument u kojem se spominje Dugi otok je spis bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta De administrando Imperio (napisan godine 950.) u kojem se donose imena zadarskih otoka (glava 29). Dugi otok navodi se pod imenom Pizych, čiji je toponim očuvan u imenu polja Čuh u Telašćici.

Dokument o prvom spomenu ribarstva u Hrvata iz god. 995. – Darovnica

Darovnica je prvorazredni povijesni, gospodarski i nacionalni hrvatski dokument. Nastala je u Zadru god. 995. a danas se čuva u Državnom arhivu u Zadru u zbirci Benediktinskog samostana sv.Krševana pod brojem 363. Pisana je beneventanom. Isprava je zapravo darovnica kojom zadarski plemići ustupaju Samostanu svetoga Krševana u Zadru svoje pravo ribarenja na tim otocima. Izričito se na Dugom otoku (…in Tilago…) spominje ribolovište u uvali …sancti Victoris… koja počinje od uvale …Megarus… i proteže se sve do kuća koje su običavale davati zadarskim plemićima četvrti dio lovine. Na taj način se u Darovnici osim prvog spomena ribarstva prvi put spominju i lociraju neki lokaliteti na Dugom otoku kao što su današnji toponimi Telašćica (Tilagus), Citorij (Valle sancti Victoris) i Magrovica (Megarus). Uvala Magrovica je, dakle, po tom dokumentu naselje, pa kad Konstantin Porfirogenet u svom spisu kaže da nema stanovnika na Dugom otoku, vjerojatno misli na Romane, jer ovaj dokument potvrđuje postojanje kuća u Magrovici (ribarsko naselje) u kojem su već tada obitavali i Hrvati. Osim toga, u Ispravi se navodi i više imena zadarskih plemića i građana, koji su pri donošenju Isprave bili kao darovatelji ili kao svjedoci. Među njima su i plemići s hrvatskim imenom (npr. Dobro/Dabro, Trazo), a neki Hrvati su vjerojatno bili napisani latinskim tradicionalnim imenom (Petrus). Ako su Hrvati u to doba prodrli čak u plemićki stalež pa postali gradski dužnosnici i redovnički samostanski poglavari, sasvim je sigurno da su oni brojni u pučkim zanimanjima kao što je ribarstvo. To potvrđuje najmanje tisućugodišnji kontinuitet ne samo ribarskoga privređivanja u Hrvata nego i kontinuitet izravnoga jezičnoga pretakanja iz izvornih latinskih u hrvatske (saljske) govorne oblike. Ispravu, nastalu u Zadru prvi je objavio Franjo Rački god. 1877. (Documenta historae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb).

NOBILES JADERENSES MONASTERIO S.CHRYSOGONI SUUM PISCATIONIS IUS IN INSULA TILAGO CONCEDUNT

Tempore domni Magii iaderensis prioris pro necessitatibus puplicis fuerunt uendite, piscationes: una in insula Mellata, altera in Tilago in ualle maiori sancti Uictoris ex parte altana, que continet a loco, ubi Megarus dicitur, uscque ad casas, que sue piscationis quartam portionem se habentibus dare solebant, quas non pauci iaderensium nobiles emperant propter quartam piscium portionem. Sed quia sepe in diuisione piscium litigabant, et inucicem sciendentes et cedentes lacerabant, dictus prior cum is nobilibus inihit consilium, quo ipsa piscatio daretur monasterio beati Chrisogoni Christi martiris. Quod et factum est. Nam statim uenerat ad ecclesiam prephati martiris cum cartula, in qua illorum nobilium nomina scripta habebantur. Quam presente domno Trasone abbate suisque fratribus posuerunt super sanctum altare dicentes:Offerimus tibi beatissime Chrisogone martir, pro remedio animarum nostrarum nostre hempte piscationis munus. Et si illud quis nostrorum uel aliorum, superbie spiritu infaltus, atuo sacro cenobio uel ab eorum potestate, qui tibi in ipso deseruierint, subtrahere temptauerit, iram omnipotentis dei incurrat et trecentorum decem et octo patrum maledictionem habeat et in nouissimo cum Iuda traditore omnibusque iniquis nefernum posideat. Actum set hoc tempore supra dicto ab his subscriptis nobilibus as testibus. Inprimis uidelicet Maius Iadere prior, actor et testis. Domnius tribunus, Theodsous tribunus, actores et teste. Lampridius tribunus, actor et testis. Petrus tribunus, testis. Maius tribunus testis. Dabro frater eius testis. Ursana tribunus, testis. Petrus tribunus. Barba tribunus. Nikyforus tribunus. Johannes tribunus. Plato tribunus. Hi supra scripti et nonnulli alii iaderensium nobiles huius rei actore et testes sunt.

Izvor fotografije: Državni arhiv u Zadru
(HR-DAZD-336. Benediktinski samostan Sv.Krševana u Zadru, pergamena br. 2)

Prvi spomen crkve sv.Ivana u Stivanjem polju iz god. 1060.
Prijepis dokumenta iz god. 1060. u kojemu Teuzon, poslanik pape Nikole II., dosuđuje samostanu Sv. Krševana kapelu u čast sv. Ivana na Dugom otoku, koju je tomu samostanu dao Grubina, a zatim pokušao opovrći tu nadarbinu. Pisano beneventanom.

Izvor fotografije: Državni arhiv u Zadru
(HR-DAZD-336. Benediktinski samostan Sv.Krševana u Zadru, pergamena br. 30)

Prvi spomen crkve sv.Viktora iz god. 1195.
Crkva Sv.Viktora se prvi put spominje god. 1195. zajedno s crkvom sv. Ivana u Buli pape Celestina III.: ˝…ecclesias sanctorum Iohannis et Victoris Tilagi …˝, ali se još ranije spominje samo ime Sv.Viktora gdje se pri tom misli na uvalu Telašćica u spomenutom dokumentu Darovnici Sv.Krševana : ˝… in Tilago in valle maiori sancti Victoris“…, a očuvano je u toponimu samog brda Citorij.

Izvor fotografije: Državni arhiv u Zadru
(HR-DAZD-336. Benediktinski samostan Sv.Krševana u Zadru)