Uvjeti života na otoku, i povezanost s morem nagnalo je stanovnike Dugog otoka da se bave ribarstvom o čemu svjedoči i prvi pisani spomen ribarstva Darovnica, kojom zadarski plemići ustupaju samostanu svetog Krševana u Zadru svoje pravo ribarenja na otoku Tilagu, tj. na današnjem prostoru Parka prirode Telašćica. Velike uvale Dugoga otoka bile su u prošlosti bogata lovišta raznih vrsta riba kao što su plavica, šarun, skuša, palamida, tuna i srdela. Lovom srdela mnoge su se saljske obitelji poprilično obogatile jer su gotovo svi mještani u ljetoi bili uključeni u ribolov i u soljenje ribe. Brzim razvojem ribarstva u 16. i 17. st. ribari su uz skladišta i solionice počeli na području saljskog Porta graditi i stambene kuće.

Godine 1905. u Salima se gradi tvornica za preradu ribe koja je uvelike pomogla zadržavanju stanovništva na otoku do devedesetih godina prošlog stoljeća. Za samu izgradnju tvornice zaslužan je Petar Lorini, veliki pobornik pravilnog gospodarenja bogatstvima mora koji je cijeli svoj život posvetio unaprjeđenju ribarstva u ovim krajevima. Zbog njegovog značajnog doprinosa na razvoj i unaprjeđivanje hrvatskog morskog ribarstva možemo ga smatrati utemeljiteljem suvremenog hrvatskog morskog ribarstva.

Izvor crteža:

˝Crteži narodne arhitekture, narodnih nošnja i rukotvorina sa Dugog otoka ˝, zbirka Ž.Kljaković, Institut za folkloristiku i etnologiju, Zagreb (signatura: IEF C 22)”
˝Crteži narodne arhitekture, narodnih nošnja i narodnih rukotvorina iz Sali, Zaglava i Žmana˝, zbirka Ž.Kljaković , Institut za folkloristiku i etnologiju, Zagreb (signatura: IEF C 18 )”