Dijeleći sudbinu najvećeg dijela ruralnih prostora tadašnje provincije Dalmacije, kršćanstvo se na Dugom otoku ukorijenilo tijekom 5. i 6. st., u razdoblju kasne antike, odnosno rane bizantske vlasti, kada je taj prostor u potpunosti kristijaniziran. Na velikom dijelu zadarskih otoka većina ranokršćanskih crkava su manje jednobrodne građevine, a takav je slučaj i s telaškim crkvama. U razdoblju predromanike (8.-11. st.) jedan se dio takvih crkvenih građevina obnavlja, dok druge nestaju, prvenstveno zbog gašenja rimskih naseobina i gradnje novih na sasvim drugim lokacijama.

Ostatci crkvene arhitekture na prostoru Parka prirode označeni su informativnim tabelama i do njih vode ceste ili uređene pješačke staze.