Tradicijsko graditeljstvo

Tradicijsko graditeljstvo dio je otočkog identiteta, kućeri i bunje u poljima, suhozidi i kamene ograde u maslinicima svjedoče o minulim vremenima na području parka. Kuće su prvotno bile građene u suhozidu, jedan dio je bio stojan za život, a drugi za držanje stoke. Konobe su također sastavni dio dalmatinske kuće, ukopavane su u zemlju i svrha im je bila za držanje namirnica, jer ljeti su hladne a zimi tople. Iznad njih se uvijek nalazi kužina, otvorenog tlocrta s kominom. Prozori su bili mali s dalmatinskim škurama iz jednog komada drveta. Strop su nosile drvene grede, a često su na njima počivale spavaonice. Krov se radio od kamenih ploča, prirodnih kamenih škriljaca. Ploče za krov su se vadile iz posebnih kava (kamenoloma) u takvom stanju da ih nije trebalo posebno obrađivati. S vremenom se počinje koristiti vezivo tj.žbuka koja je mješavina pijeska, vapna i zemlje crljenice. Kamenje fasade je redovno veliko i obrađeno ali često velikih i nepravilnih dimenzija. Materijal je oduvijek bio škrt kamen, cigla i drvo. Na prostoru parka postoji preko 200 kućica iz starina. Cilj Ustanove je njegovati tradicijsko graditeljstvo, očuvati ga u izvornom obliku, konzervirati te staviti u funkciju održivog turizma.

Bunje – ˝Bunje su kućice u mociri, u gomilini. Učinjene su u suho o kaminjov, a pokrivene su pljočami. Njih ne drži driva nogo same jedna drugu malo ćapivaju i tako do vrha. Po njima se užalo z gora nahitati babuljov i škalje, pa bi se jedva poznivalo daje tote kućica. Bunje su se činile u intradi za da se ima di stati kada daži. Bilo ih je malih u ke bi mogle stati jedva dva tri kršćanina, a bilo ih je malo viših. Bunje se nisu zatvarale. Nisu imale vrat. Bile su okrugle˝ ( Šanta Mihić, pastirica, rođ.1877, Sali)

Kućeri – ˝U gori smo imale kućeri di bi stale ka bi puha vitar.Najskoder bura oli jugo. Uzijani su u suho. Niki su kako male kučice, oli nisu pokriveni. Zijani su u duplo. Ča je deblji zid boje je. Vrata kućera okrunjena su na nu bandu odakle najmanje vitar puše. To zapovida vrh. Jedni kućeri su kako kolumbar.Kućeri su vaik morali biti na mistu odakle čoban more dobro viti živo.˝ ( Šanta Mihić, pastirica, rođ.1877, Sali)

(izvor: Goroslav Oštrić ˝Folklorna građa zadarskih otoka˝, zbirka IEF 374/8/9, zapis 9.kolovoza, 1965)