Na području parka ima deset krških polja (Kršovo polje, Gmajno polje, Stivanje polje, Dugo i Krševanje polje, Čuh polje, Kobiljak polje,Pećina polje i Poljica). Ukupna površina svih polja je oko 60 ha. Sva polja u parku nastala su kao posljedica erozionih procesa i pripadaju tipu crvenica. Po svom sastavu tlo crvenice u tim poljima spadaju u praškasto glinaste ilovače. Iznad samih polja na crvenicu se nastavljaju tla blagog krša, koja zauzimaju dobar dio površina Parka. Plitka su i veoma podložna suši. Tla apsolutnog krša zauzimaju još povišenije položaje gdje su erozivni procesi bili intenzivniji, te su oni slabo ili nikako obrasli vegetacijom. Masline (Olea europaea) se uzgajaju na gotovo svim spomenutim sistematskim jedinicama tala. Ali u najvećoj mjeri maslina je rasprostranjena na površinama blagog krša, a tek mjestimično u pojedinim oazama tla na površinama apsolutnog skeletnog krša.Prema podacima koji su dostupni iz prve polovine 20. stoljeća može se vidjeti da je stočarstvo (u prvom redu ovčarstvo) bila značajna ekonomska grana na ovim prostorima. Na prostoru parka uzgajalo oko 2000 grla ovaca, te je prosjek ovaca po jednom hektaru bio 1,19. Tako je stočarskih farmi bilo više, a najveće na predjelu polja Čuh i Pećina.

Tradicionalni vinogradi i povrtnjaci smješteni su u samom polju.Na samom predjelu oko jezera u Telašćici uzgajala se vinova loza i to od uvale Mir pa do zapadnog dijela jezera.U svim poljima i maslinicima postoje kamene kućice, u narodu zvane kućeri ili bunje gdje su težaci mogli prespavati i sakriti se od lošeg vremena, tako ih na području oko samog jezera ima 6-7, a na području cijelog parka preko 200.

Početkom dvadesetog stoljeća kad je u Salima bilo i najviše stanovnika na području “P.P.Telašćica” obrađivalo se oko 400 ha obradivih površina, i to preko 200 ha maslina, 150 ha vinograda, te oko 40 ha oranica. Danas se obrađuje polovina površina pod maslinicima, te manje od deset posto vinograda i oranica.Ostali kopneni dijelovi parka su pašnjaci.Od sorti maslina najzastupljenija je sorta oblica (orkula) sa oko 70%. Od ostalih sorti zastupljene su još drobnica, krombučela, puljka.

Da su osnova života bile poljoprivreda, stočarstvo i ribarstvo svjedoči i osnivanje Poljoprivredne zadruge Sali 1935. koja je djelovala do kraja 1971 g. Zadruga je otkupljivala od mještana ponajviše ulje i zimsku salatu, povremeno vino, kvasinu, bajame, rogače smokve i pršute. Pored otkupa raznih proizvoda Zadruga se bavila i preradom maslina, stolarijom i bačvarijom. Imala je i trgovine poput pekare i mesnice, ugostiteljske objekte a na kraju je svojom imovinom prešla u sastav tvornice ribljih proizvoda ˝Mardešić˝ koja posluje i danas. Da je život težaka na otoku bio težak svjedoči i dugi niz godina iseljavanja otočana za boljim životom u daleki svijet, najprije Ameriku. Razvojem otoka i porastom turističkog sektora mještani se danas sve više okreću turizmu kao osnovnoj djelatnosti, polja se napuštaju u smislu obrade za potrebe tržišta. Iako izloženi modernom dobu, financijskom dobitku od turizma, otočani ipak i dalje obrađuju svoja polja no u manjoj mjeri, koriste se samo za sadnju za vlastite potrebe i to najprije krumpir, masline, sezonsko povrće. Bodulu je i danas nezamisliv˝obed bez svog krumpira i vlastitog maslinovog ulja˝.

Izvor crteža:

˝Crteži narodne arhitekture, narodnih nošnja i rukotvorina sa Dugog otoka ˝, zbirka Ž.Kljaković, Institut za folkloristiku i etnologiju, Zagreb (signatura: IEF C 22)”
˝Crteži narodne arhitekture, narodnih nošnja i narodnih rukotvorina iz Sali, Zaglava i Žmana˝, zbirka Ž.Kljaković , Institut za folkloristiku i etnologiju, Zagreb (signatura: IEF C 18 )”