Priče, legende, rugalice i hvalospjevi dio su baštine koja se prenosila usmenom predajom. U doba kad nije bilo moderne tehnologije u narodu ni knjiga jedan od načina razonode bilo je pričanje uz vatru u večernjim satima ili pjevanje na ispašama raznih pastira ili težaka u poljima. Tako su razne priče očuvane u rukopisima pojedinaca koji su pomno bilježili što su čuli. Zbirke rukopisa čuvaju se na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, zatim na Odjelu za etnologiju HAZU u Zagrebu, raznim zbirkama Državnog arhiva u Zadru, mogu se naći i u crkvenim knjigama, a jedan dio leži u raznim Saljskim kronikama obiteljskih kuća na otoku.